Home / Autorski članci / Konstruiranje prošlosti i ‘naši’ identiteti

Konstruiranje prošlosti i ‘naši’ identiteti

http://depo.ba/
image-2560
http://depo.ba/

Pišu: Adela Ćusto i Marko Barišić

Prošlost nije objektivan i statičan fenomen koji se može jednostavno iščitati kakav je on ‘stvarno’ bio, već je to jedan fluidan socijalni konstrukt koji se društveno kreira i rekreira svaki dan.

Prošlost se formira na način da se podaci (pisani, materijalni itd.) sa kojima raspolažemo, selektivno uzimaju u svrhu kreiranja priče prilagođene današnjim, a ne prošlim društveno-socijalnim interesima. Pri tome, mnoge nepodobne informacije se štoviše, ili prikrivaju, iskrivljuju ili čak ignoriraju od strane ‘stručnjaka’ kako ne bi činile prijetnju uvriježenom načinu mišljenja mase, politike ili same lokalne znanosti koja za svrhu generalno ima da održi sadašnju političku i svaku drugu situaciju. Pored toga, prošlost se konstantno (re)formira i reproducira kroz obrazovni sistem, medije, državne i religijske institucije, društveno političku situaciju zemlje te mnoge druge svakodneve aktivnosti ‘običnog života’ koje mnogi nesvjesno i ne uviđaju kao ideološke.

Kako bi se ‘naša’ verzija prošlosti prihvatila kao ‘zdravorazumska i normalna’ od strane većine ljudi unutar naše identitetske grupe, prošlost se konstantno mora povezivati sa sadašnjošću i sa svijetom koji nas okružuje, kako materijalno tako i imaginarno.

Sagledavano u kontekstu današnje Bosne i Hercegovine i selektivnog preuzimanja činjenica iz prošlosti prilagođenih svijetu koji nas okružuje, može se vidjeti kako sve bosansko-hercegovačke etničke skupine, iako sa jedne strane, zbog svog samokreiranog ‘historijskog’ legitimiteta, istovremeno polažu pravo na teritorij čitave današnje BiH, sa druge se strane ne identificiraju sa apsolutno svim materijalnim ostacima te zemlje. Dok neki polažu pravo na starokršćanske ili srednjovjekovne crkve smatrajući ih više dijelom svoje kulturne i historijske tradicije, drugi smatraju da su džamije iz Osmanskog perioda jači marker njihovog zamišljeno- ‘statičnog’ identiteta.

Kako bi se određeni materijalni ostaci još više povezali sa određenom identitetskom grupacijom, na te se spomenike dodatno postavljaju i suvremni religijski i nacionalni simboli iz razloga da se ti zamišljeno-statični identiteti još bolje ‘utvrde.’

Ne reagiranjem ili čak direktnim učestvovanjem u ovom procesu, državne institucije jasno sudjeluju kako smo već istaknuli, u kreiranju podobne prošlosti koja odgovara društvenom kontekstu sadašnjosti.

Bitno je napomenuti da mi nismo samo promatrači ovih dešavanja, već smo i mi aktivni sudionici svega toga. U slučaju da želimo da se situacija promjeni, bitno se obrazovati i promišljati izvan zacrtanih paradigmi domaćih edukacionih i drugih sustava kako ne bi samo tako lako pristajali na date uslove koji manipuliraju kroz  naš svakodnevni život.

Iako je to put kojim se rjeđe ide, to je jedini način sa kojim će se konstruirati jedan drukčiji imaginarij prošlosti koji neće nužno voditi ka segregaciji BiH društva, već upravo suprotno, razumijevanju kako ‘svojih’, tako i ‘drugih’ zamišljenih ali ipak identitetskih grupacija.

Check Also

Rimske terme u Laktašima

  U rimskom društvu postojalo je mesto na kome je i ženama i muškarcima podjednako …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Powered by themekiller.com