Home / Autorski članci / Ljudsko lice sarajevske Hagade

Ljudsko lice sarajevske Hagade

hagada-4
image-5158
Foto: http://sarajevo.travel/

 

Piše: Jelena Došlov

Termin “diaspora” starogrčkog je porijekla i u doslovnom je prevodu, “rasipanje sjemena”. Ovu su riječ usvojili Hebreji koji su bili prisiljeni da napuste Vavilon 587.godine prije nove ere, tj. u danima nakon razaranja prvog Hrama. Usvojili su je i oni koje su Rimljani zatočili u ropstvo nakon razaranja drugog Hrama. Usvojili su je Jevreji koji su svoj dom pronašli u području kojeg su nazvali Sepharad.
Hagade su istorijske dragocjenosti koje pričaju priče o ljubavi, posvećenosti ali i žrtvi jednoga naroda. I sarajevska Hagada nije izuzetak od njih. Ona ne predstavlja najstariju hagadu, ali ni najmlađu,no, svakako jeste jedna od najdragocjenijih u svijetu. Jer je ona, ako ne najznačajniji, a onda među najznačajnijim istorijskim dokumentima koji nam pružaju uvida u istoriju diaspore.Samo njezino ime, “hagada”, otrgnuto od atributa kojim joj se označava lokalnost, ukazuje nam da će nas uvesti u priču jer na starohebrejskom jeziku riječ “hagada” označava priču, svjedočenje ili legendu.Ali hagada priča priču o Exodusu, kako je opisan u Tori, u Exodus 13:8. Sarajevska Hagada predstavlja jedan od istorijskih dokumenata iznimno visoke vrijednosti, i često je opisivana izrazom “iluminirani hebrejski kodeks”. Stručnjak će u njezinim iluminacijama uočiti prekrasni spoj različitih a opet, međusobno konvergirajućih kultura, dekorativnih arapskih elemenata, tradicionalne jevrejske ikonografije a sve to prožeto uticajem evropskog hrišćanstva XIII i XIV vijeka.

Karta: worldstudiesperlman.wikispaces.com
image-5159
Karta: worldstudiesperlman.wikispaces.com

Da bismo razumjeli ovu Hagadu, istraživanje moramo prvo usmjeriti ka području al- Andalusa u X i XI vijeku. Gerber navodi da su iberijski Jevreji u tom periodu iskusili integraciju sa lokalnim stanovništvom kakva nikada ranije i nigdje nije zabilježena. Međutim, već sa približavanjem XII vijeka, ta se, gotovo idealna,slika evropskog srednjovijekovnog društva znatno izmijenila. Taifasi, mavarski gradovi – države u mavarskoj Iberiji, pobunili su se jedni protiv drugih i takve su nepovoljne društvene prilike imale uticaja i na život Jevreja u al – Andalusu. Hrišćani su koristili takve međusobne razmirice između iberijskih Mavara kako bi osnažili svoju moć, te povratili djelimično ili u potpunosti teritorije koje su Mavari ranije zauzeli. Dodatni priliv stanovništva sjeverne Afrike nije poboljšao društvenu sliku. Dapače, prouzrokovao je iseljavanja i migracije Mozaraba, tj. hrišćana koji su naseljavali mavarsku Iberiju, kao i Moriscosa, hrišćana koji su u tom dijelu svijeta prešli na islam. Uporedo sa Mozarabima i Moriscosima, pokretali su se i Jevreji Iberije, dublje ka teritorijama na sjeveru, u kojima su se i nastanjivali i prihvatali lokalne običaje.

Ranije se smatralo da je sarajevska Hagada nastala u Barceloni krajem XIV vijeka, no novija istraživanja upućuju da je, moguće, nastala u Saragosi oko 1350.godine, u redakciji Rav Moshe Cohena. No, do dana današnjeg nije utvrđeno u kojem je tačno od ova dva grada uistinu nastala.
Jedna od priča o njezinom nastanku kazuje nam da je sačinjena da bi postala vjenčanim darom mladom paru plemićkih porodica Šošan i Elazar (porodični grbovi su naslikani u donjem dijelu stranica Hagade, kao i na drugim dijelovima pojedinih stranica).Ukoliko pratimo etimologiju hebrejskog jezika, uočavamo da riječ “šošan” označava ružu dok “elazar” označava krilo.David and Munoz – Basols indiciraju da je Hagada darovana mladom paru koji je bio, svakako, povezan sa katalonskom kraljevskom kućom. Njezin je tekst ispisan krasnopisom, tipičnim za vješte prste jednoga pisara XIV vijeka.
Hagada je otvarana da bi se njezine stranice iščitavale u toku svetkovine praznika Pesah (Pasha, Pasover), ili još tačnije rečeno, za vrijeme Seder večere, u toku koje se čita knjiga o izbavljenju Jevreja iz egipatskog ropstva. U knjizi su predstavljeni i jevrejski vjerski propisi i predanja unesena u molitveni red obilježavanja Pesaha.
Originalna Hagada je rađena na pergamentu, na prerađenoj i istanjenoj jarećoj koži, koja je predstavljala uobičajen materijal za rad (slikanje ) u to vrijeme. Karamehmetović piše da je rađena u veličini 220x160mm, dok se u opisu Hagade koji iznosi Zemaljski muzej u Sarajevu navodi da je riječ o 220x165mm i da Hagada sadrži 142 lista.
Hagada je istorijski dokument bogat ilustracijama, minijaturama, inicijalima, marginama, ornamentikom sa ljudskim elementima.

hagada3
image-5160
Foto: http://sarajevo.travel/

Svoj je put Hagada iz Španije prelazila preko Italije, u kojoj se bila zadržala u XVII vijeku i duže, da bi 1894. godine prešla iz vlasništva porodice Cohen, u vlasništvo Muzeja u Sarajevu.Ko ju je držao u rukama u toku ta dva misteriozna vijeka, ni do danas nije odgonetnuto. Finci piše da je nakon progona Jevreja iz al – Andalusa, 1492. godine, najvjerovatnije oko 1510.godine promijenila vlasnika. Iz jedne bilješke koja datira iz 1609. godine, saznajemo da se Hagada tada nalazila u Veneciji, u getu Cannaregio. Te je godine inkvizitor Giovanni Dom. Vistorini ostavio svoju zabilješku na jednoj od njezinih stranica, pišući da u knjizi nema elemenata koji bi ukazivali na bogohuljenje protiv crkve. I stoga je Hagada preživjela spaljivanje. Tri su je riječi spasile od plamena, “Revisto per me.” “Pregledano sa moje strane.”Pregledao sam je. Tokom XVI I XVII vijeka ona ostaje na području sjeverne Italije. Ovaj je podatak potvrđen zabilješkama koje su unijete na njezinim stranicama u to vrijeme. U XIX vijeku je misteriozni Josef Kohen ponudio da knjigu proda društvu “La Benevolencia”. Knjiga je prodana za tadašnjih 150 kruna Zemaljskom muzeju u Sarajevu i ubrzo nakon prodaje je poslana za Beč, kako bi se utvrdila njezina vjerodostojnost. Iz Beča je vraćena dvije godine kasnije. I još su 1898. godine, David Heinrich Muller i Julius von Schlosser pisali o njoj, u svojoj studiji pod nazivom, “Sarajevo Hagaddah”.
Kako Miljenko Jergović piše u svojoj priči o sarajevskoj Hagadi: “Jedna od prvih stvari koju je učinio obersturmbamfuhrer Fortner po ulasku svojih trupa u Sarajevo bila je da se zaputi u Zemaljski muzej i zatraži da mu predaju Hagadu. Iako se knjiga nalazila na polici iza njegovih leđa, direktor muzeja Jozo Petrović mirno je odgovorio da je, evo maloprije, neki njemački oficir odnio Hagadu. Fortner je otišao praznih ruku, a Petrović se, zajedno s kustosom Dervišom Korkutom, pobrinuo da do kraja rata židovska obredna knjiga, nastala u četrnaestom stoljeću u Španjolskoj, ne dopadne u njemačke ili ustaške ruke. Nacisti su, po Hitlerovoj zamisli, planirali u Pragu otvoriti Muzej iščezlih naroda, pa bi ova Hagada, jedna od najljepših, ako ne i najljepša na svijetu, bila važan eksponat.” Derviš Korkut je i jedan od “Righteous Among Nations” jer je u toku Drugog svjetskog rata rizikovao kako svoj, tako i živote članova svoje porodice, kako bi spasio jednu Jevrejku, Miru Papo.
Legenda dalje kaže da je Hagada preživjela u jednoj džamiji u selu koje se nalazilo u podnožju Bjelašnice. Prema riječima drugih legendi, u toku Drugog svjetskog rata bila je zakopana pod trešnjom ili orahom ili je ostala zavučena među drugim eksponatima muzejske biblioteke. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Hagada je pronašla svoje mjesto u Narodnom muzeju. Ubrzo nakon te godine se pojavljuju i prvi njezini reprinti, te izbijaju i sporovi u vezi sa utvrđivanjem prava nad vlasništvom Hagade. Stoga je Vrhovni sud Bosne i Hercegovine donijeo odluku da ona pripada Bosni i Hercegovini, sa tim da njezin čuvalac postaje Narodni muzej.

Foto: http://www.zemaljskimuzej.ba/en/archaeology/middle-ages/sarajevo-haggadah
image-5161
Foto: http://www.zemaljskimuzej.ba/en/archaeology/middle-ages/sarajevo-haggadah

Finci navodi da su veća izlaganja Hagade zabilježena 1966 godine, kad se obilježavalo 400 godina od dolaska Jevreja u BiH, potom 1988., tokomvelike izložbe” Jevreji na tlu Jugoslavije” Hagada se izlaže tek na par sati. Kada je 1991. godine obilježavano 500 godina od stupanja na snagu Al Hambra dekreta i progona Jevreja iz Španije, upućen je poziv iz te države da Hagada postane dijelom izložbe sefardike. No, nije otišla. Kada je već započeo rat u Bosni i Hercegovini, dr. Enver Kazazović, direktor Muzeja je premjestio Hagadu iz tog prostora u trezor Narodne banke u Sarajevu. Sledeći put je Hagada izložena 1995. godine, u prostorijama Jevrejske opštine. Od 2002. godine su stvorene mogućnosti da se Hagada čuva u sef sobi Zemaljskog muzeja u Sarajevu

Sadržaj Hagade

Otvaranje Hagade započinje riječima ispisanim na aramejskom jeziku, “ Ha Lachma Anya” (“this is the bread of affliction” – “ovo je hljeb tuge, nesreće.”). Te su riječi upućivale na običaj lomljenja obrednog hljeba matzot za vrijeme pashalne večere, seder. Nakon te tri riječi, ostatak teksta koji je slijedio kao njihovo zaokruženje, ispisan je na hebrejskom jeziku, kao i ostatak Hagade. “Ove smo godine ovde, a sledeće godine ćemo biti u zemlji Izrael. Sada smo robovi, a sledeće godine ćemo biti slobodni ljudi.”
Na prva 34 lista naslikano je 65 minijatura u kojima se ogleda spoj kultura, francuske, koju su sa sobom donijeli francuski Cluniac monasi, arapske, oličene u različitim arabesknim dekorativnim formama , gotičke, u formi fleur – de – lys (Francuski dekorativni stil slikanja ljiljana od tri latice. Te tri latice predstavljaju tri staleža francuskog društva, one koji privređuju, one koji se bore za zaštitu države i one koji je predvode. Fleur – de – lys je mogao biti viđen i na oružju Kraljevine Španije – the Bourbon dynasty, kao i na oružju Velikog vojvode od Luxembourga.), koji datira još od vremena konverzije Clovisa u hrišćanstvo.

hagada-2
image-5162
www.zemaljskimuzej.ba

Krasnopis Hagade pripada mudejar stilu, koji je postao popularan na dvoru kralja Ferdinanda III, u XIII vijeku. Na minijaturama Hagade prikazane su scene iz Knjige nastanka, period egipatskog ropstva, te kako je rečeno, Exodus. U poslednjem dijelu, tj, u poslednjih 58 stranica Hagade uneseni su pjesnički dodaci hebrejskih književnika tzv. zlatnog doba, od X do XIII vijeka), Jehuda Halevija, Jichak ben Jehud ibn Gijata, Salomon ibn Gevriola, Abraham ben Meir ibn Ezre i drugih. Takođe su unesene piyyutim . Ono što je izuzetno interesantno u sarajevskoj Hagadi jeste činjenica da su u njoj naslikani ljudski likovi iako Izlazak 20:4 strogo zabranjuje prikazivanje ljudskih i životinjskih likova. Muller i Schlosser su još 1898. godine ponudili teoriju kojom bi se objasnilo ovakvo kršenje zapovijesti. Naime, oni su smatrali da je Hagada korištena ne samo za vrijeme seder večere nego da su i djeca bila podučavana istoriji njihovog naroda putem priča ispisanih na stranicama knjige. A ono što sarajevsku Hagadu čini posebnom jeste oslikavanje stvaranja svijeta, ali ne u 7 nego u 8 dana, kao i prikazivanje Zemlje u obliku okrugle lopte. Osmi dan je prikazan na neobičan način, u obliku ljudske figure u cevenom, koja se nalazi u sjedećem položaju, ispod trolisnog luka. Nije odgonetnuto koga predstavlja ta ljudska figura, Boga ili pobožnog Jevrejina koji odaje počast zakonima njegove vjere.
Prema riječima Evelyn Cohen, u XIV vijeku, u Iberiji nije bilo neobično spaziti jevrejske i hrićanske umjetnike kako zajedno rade u radionicama i posuđuju instrumente jedni od drugih.
Francuski dvorski umjetnički stil XIII vijek ogleda se u predstavljanju Adama i Eve, kao plavokoso – riđokosih, visokih i vitkih.
Listovi su uvezani u tabake od po 8 ili 12 stranica.

The following two tabs change content below.

Check Also

TOP 10 fotografija poznatih arheoloških otkrića

Za vas donosimo top 10 dosad rijetko viđenih fotografija najpoznatijih arheoloških otkrića 19. i 20. …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Powered by themekiller.com