Home / Autorski članci / Međunarodni naučni skup Šefik Bešlagić i stećci

Međunarodni naučni skup Šefik Bešlagić i stećci

Piše: Enes Dedić (http://www.stanak.org/)

_MG_7507
image-2143

U organizaciji Društva za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije – Stanak u petak i subotu 9 – 10. maja 2014. godine održan je međunarodni naučni skup pod nazivom „Šefik Bešlagić i stećci“. Manifestacija je održana u prostorijama Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a posjetitelji su imali priliku saslušati ukupno 38 izlaganja, svrstanih u devet tematiziranih panela. Organizacioni odbor skupa činili su akademik Dubravko Lovrenović, dr. Esad Kurtović, te mr. Emir O. Filipović. Na skupu su se prisutnima obratili, pored domaćih istraživača sa prostora Bosne i Hercegovine, također i stručnjaci ove problematike iz susjednih Hrvatske i Crne Gore, te Australije. Zainteresiranost javnosti za uvijek aktuelnom tematikom stećaka svjedoči i činjenica kako je ovom prigodnom događaju prisustvovao i dio auditorija koji nije izravno vezan profesionalnim aktivnostima po pitanju ovog kulturnog naslijeđa. Još jedna od veoma značajnih karakteristika ovog okupljanja jeste što je učešće u radnom dijelu skupa, zajedno sa već etabliranim imenima ove problematike, uzeo i izvjestan broj studenata magistarskog i doktorskog studija historije i arheologije, s čime su pojedini izlagači ovom prilikom stekli svoje prve naučne korake.

Svečanost otvaranja ovog međunarodnog naučnog skupa održana je u Velikom amfiteatru Filozofskog fakulteta uz nazočnost velikog broja studenata, naučnika i simpatizera. Prisutnima su se ovom prigodom obratili prodekan Filozofskog fakulteta prof. dr. Nijaz Ibrulj, te kći Šefika Bešlagića gospođa Hatija Imamović – Bešlagić. U svojstvu predstavnika domaće institucije Ibrulj je istakao kako su stećci svjetska naučna tema zaključujući kako zahvaljujući članovima Društva za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije svijest o vrijednostima koje ova tema promovira nije izblijedila. Gospođa Imamović – Bešlagić je apostrofirala značaj mladih naučnika koji su svojim prisustvom i učešćem na ovom okupljanju dokazali kako će i u narednom periodu biti nastavljeno istraživanje ove problematike od onih mjesta na kojim je stao Šefik Bešlagić. Također je pažnja skrenuta i na postojanje Bešlagićeva rukopisa o epigrafskim spomenicima, koje do danas nije objavljeno. Uvodno izlaganje koje je ujedno predstavljalo i riječ organizatora naslovljeno Pravci budućih istraživanja stećaka održao je akademik Dubravko Lovrenović. Iznoseći i specificirajući oblasti i unutar njih određene probleme istraživanja stećaka Lovrenović je markirao smjernice budućih interdisciplinarnih pristupa, ali i neminovnost osnivanja instituta čija bi namjena bila sistematsko proučavanje i očuvanje ovog kulturnog blaga. Referat pod naslovom Serijska nominacija „Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici“ za upis na Listu svjetske baštine koji potpisuju Mirela Mulalić – Handan i Mirzah Fočo ukratko je predstavio aktivnosti Komisije za očuvanja nacionalnih spomenika BiH po pitanju njihova uvrštavanja na listu UNESCO-a. Ukupno je nominirano 30 lokaliteta sa prostora Bosne  i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, to su nekropole koje su zadržale viši stepen autentičnosti i orginalnosti. U ovom izlaganju također su predstavljeni ključni elementi upravljanja i šema metodologije izrade plana upravljanja. Projekcijom filma „Stećci – okamenjeni svjedoci vremena“ autora Ferida Sokolovića, okončano je svečano otvaranje skupa.

_MG_7531
image-2144

Radni dio skupa, održan u Malom amfiteatru Filozofskog fakulteta, započeo je panelom naslovljenim „Šefik Bešlagić: Lik i djelo“. Prezentirano je ukupno pet izlaganja sa ovim sadržajem u kojima su se neprestano ispreplitala Bešlagićeva lična i profesionalna zalaganja za očuvanjem i proučavanjem kulturnih spomenika, ponajviše naravno stećaka. Edin Šaković je izdvojio segment Gračanička epizoda u životu Šefika Bešlagića (1931. – 1935.). Kroz ovo izlaganje predstavljen je ne samo segment njegova angažmana kao prosvjetnog radnika, nego i činjenica kako je Bešlagić spadao u red narodnih učitelja koji su nastojali utjecati na sredinu u kojoj borave svojim angažmanom i izvan školskih klupa. Epizoda iz kasnijeg života, Bešlagić lik kao jednog od najznačajnih direktora Zavoda za zaštitu spomenika SR BiH predstavila je Irma Skender. Naime, Djelatnost Šefika Bešlagića u Zavodu za zaštitu spomenika SR BiH, ostavila je brojne pozitivne aspekte na proučavanje kulturnih spomenika ove zemlje. U svom radu Bešlagić je nastojao pratiti evropske norme, utvrdio je parametra institucionalnog proučavanja i zaštite stećaka, rukovodio procesom popisa stećaka, te objavljivao naučne radove o ovoj problematici. Suradnja Šefika Bešlagića i Marian Wenzel naslov je referata Amara Karapuša. U ovom izlaganju demonstriran je uticaj rada jednog istraživača na mišljenje drugog, poštivanje i uzajamna razmjena informacije i ideja izmeđa dva markanta imena historijata proučavanja stećaka. Eldin Baljević je predstavio temu Šefik Bešlagić – Kameni nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, zanimljiv okvir koji je u historiografiji neopravdano zapostavljen. Pored revalorizacije Bešlagićeva doprinosa ovom problemu autor je iznio i niz novih saznanja o ovoj vrsti spomenika, njihovu rasprostranjenost, oblike, te pravce budućih istraživanja i zaštite. Šefik Bešlagić nad ćiriličnim natpisima istočne Hercegovine referat je Gorana Komara u kojem je apostrofiran značaj Bešlagićeva rada u ovom segmentu, te donosen doprinos diskutabilnim elementima natpisa ovog područja.

Okvir historiografije o stećcima zastupljena je u izlaganjima Deajana Zadre, Dženana Dautovića i Enesa Dedića. U svome izlaganju naslovljenom Felix von Luschan (1854-1924) – Prvi znanstveni istraživač srednjovjekovnih nekropola i stećaka u Bosni, Zadro je osvijetlo malo poznat segment prvih istraživača ovih spomenika. Naime, Luschan, po zanimanju doktor medicine, univerzalni naučnik koji je pod lupu stavio stećke sa prostora koji ograničavaju rijeke Bosna, Drina, Sava i Krivaja. Autor je nagasio kako su Luschanova promatranja stećaka bila ispred svog vremena, te argumentovano demantovao mišljenje Marian Wenzel kako je ovaj istraživač falsificirao grobne nalaze Tvrtka I. Još jedan značajan istraživač stećaka iz ranije faze dobio je svoju obradu u referatu Dženana Dautovića pod naslovom Stećci u naučnom opusu Vida Vuletića Vukasovića. Značaj Vukosavića za istraživanje ovog problema je mnogosotruk, aktivno je surađivao sa Muzejskim društvom, veliku pažnju posvetio je istraživanju epigrafike, ponudio je jednu od najranijih klasifikacija stećaka, te svojim prinosima obarao tezu o bogumilskoj pripadnosti stećaka. Veoma je značajna i činjenica kako je on na svjetskom kongresu održanom u Čikagu 1893. godine podio referat o ovim spomenicima. Zastupljenost i revalorizaciju značaja objavljenih članaka o stećcima u časopisu Naše Starine – godišnjem glasilu Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH predstavio je Enes Dedić u izlaganju Naše Starine i stećci. Dedić je podvukao značaj ovog časopisa kao jednog od meritornijih i respektabilnijih glasila o ovoj problematici, čiji su pravci objavljivanja novih naučnih saznanja utemeljeni Bešlagićevim promišljanjima objavljenim u prvom broju iz 1953. godine. Kroz XXII izdanja, Naše Starine će ponuditi veliki doprinos u svim seglemntima proučavanja stećaka pri sklapanju cjelovite slike historijeske istine o stećcima. U ovom panelu održano je i izlaganje Sejfudina Isakovića na temu Bosanska vlastela i epitafi na stećcima u kojem je istaknut značaj podataka sadržan u epitafima vlasteoskih nadgrobnika u upotpunjavanju arhivskih saznanja o njima. Natpisi na stećcima sadrže gotovo sve bosanske srednjovjekovne vlasteoske titule kao što su kaznac, knez, vojvoda, župan ili tepčija.

IMG_7639
image-2145

„Kontekstualizacija stećaka“ naslov je panela koji je sadržao ukupno četiri izlaganja. Esad Kurtović je pažnju posvetio historijskom segmentu u izlaganju Historijska kontekstualizacija stećaka. Stećci su kulturna baština izgubljenog vremena, svijest o njima je pomiješana. Kontekstualizaciju stećaka autor promatra kroz objektiv onih elemenata koje stećak sadrži, a od njih najmarkantniji su svakako epitafi. Potvrđenost događaja sročenih kroz epitafe ovaj segment srednjovjekovnog izvora podižu na viši nivo. Ivan Alduk u izlaganju Stećci u kontekstu srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika: primjeri iz Vrgorca  uočava prelamanje uticaja kako iz unutrašnjosti tako i iz primorja na spomenike ovog kraja. Prvi popis stećaka iz Austro-Ugarskog perioda obradio je Nedim Rabić. Naime, autor je istakao kako popis iz 1887. i 1888. godine nije predstavljao potpuni popis, ovom se analizom i prebrojavanjem došlo do broja od oko 27000 stećaka. Drugi popis iz istog perioda proveden 1897. i 1898. godine bio je sistematičniji i u njemu je zabilježena brojka od oko 59 000 stećaka. Jedan relativno novi i drukčiji ugao posmatranja stećaka ponudio je Hariz Halilović u referatu naslovljenom Mramorna sjećanja: Stećci u zavičajnom kontekstu poslijeratnog Podrinja. Posmatrajući stećke sa antropološkog stajališta autor je istakao segment suživota čovjeka i stećka, njihovu integriranost u lokalne običaje, te njihovu zajedničku sudbinu kroz historijske epohe i događaje.

Vrijedan i plodonosan terenski rad istraživača koji su svoje referate predstavili na ovom skupu zauzimaju jedan poseban segment. Ovakav vid istraživanja stećaka donosi izravno nove pokazatelje o broju stećaka, njihovoj ugroženosti, te upotpunjuje evidenciju sa dosad nepoznatim i nezabilježenim stećcima, njihovoj ornamentaciji i natpisima. Geografska raširenost prezentiranih referata neminovno svjedoči o činjenici kako su pronađeni novi stećci od krajnjeg sjevera Bosne do krajnjeg juga Hercegovine i prostora Crne Gore, međutim apostrofirana je i činjenica kako je na istom geografskom potezu i broj stećaka zabilježenih u prijašnjim popisima iracionalno smanjen. Novootkriveni stećci sjeveroistočne Bosne, sa kartografskim prikazom naslov je izlaganja kojeg potpisuju Rusmir Djedović i Edin Mutapčić, zatim također koautorsko izlaganje Midhata Spahića i Ekrema Sakića Stećci na području Kikača i okoline (Općina Kalesija), donose niz već spomenutih novih spoznaja o stećcima. Istraživačke aktivnosti Bojana Turanjanina rezultirali su otkrićem novih stećaka čije su specifikacije izložene u izlaganju Novootkriveno mramorje bančićke površi, te izlaganje Domagoja Perkića Stećci na području Dubrovačkog primorja – Nove spoznaje u kojem su prezentirane aktivnosti na zaštiti i očuvanju stećaka ovog kraja. Zijad Halilović je predstavio terenske aktivnosti po pitaanju proučavanja i evidentiranja stećaka Foče u referatu Nekropole sa stećcima i nišanima na lokalitetima Bor, Borjanice – Marevska kosa i Crljanke, općina Foča, a trenutno stanje stećaka centralne Bosne izložili su Edin Bujak pod naslovom Stećci Jajca i Zenice: novi rezultati proučavanja/evidentiranja nekropola stećaka, Marjan Drmač u izlaganju Stećci područja srednjovjekovne župe Lepenice, te Derviš Jasika u referatu Stećci općine Hadžići. Ovoj skupini izlaganja pripadali bi i referati Dijane Koljić Stećci općine Ključ – popis 2013, te Adisa Zilića Stećci Podveležja i Edite Vučić Nekropole stećaka općine Široki Brijeg. U svakom od iznesenih izlaganja donesen je prinos u upotpunjavanju slike brojnosti, ornamentaciji, klesarskim školama, te onom najtužnijem segmentu, postepenom nestajanju stećaka.

DSCI0315
image-2146

Panel „Ukrasni motivi na stećcima“ otvoren je izlaganjem Iluminirani rukopisi srednjovjekovne Bosne – likovni poticaji i osobenost sačuvanog korpusa autorice Eme Mazrak. U ovom obraćanju istaknuta je činjenica kako iluminirani rukopisi imaju prvorazredni značaj u stvaranju cjelovite slike likovnih gibanja u kasnom srednjem vijeku ovog podneblja, te kako su uočene njihove parale sa likovnim predodžbama na stećcima. Emir O. Filipović u izlaganju Viteški motivi na stećcima je pažnju skrenuo kako su stećci najbolji pokazatelji o ukorijenjenosti i rasprostranjenosti viteštva u srednjovjekovnoj Bosni. Sintagme sačuvane kroz epitafe „dobri vitez“ ili „počteni vitez“, „vjerna služba“ ili „poštena služba“, te likovni prikazi oružja, turnira i heraldički elemenata vjerno svjedoče o ukorijenjosti ovog evropskog izraza kod srednjovjekovnih Bošnjana. Predstave kola na kasnosrednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima obradio je Miroslav Palameta. Kola na stećcima su stavljeni u kontekst vremena u kojem su nastali, odnosno kršćanske tradicije i evropskog prostora. Irfan Teskeredžić pažnju je usmjerio na Motiv lova na stećcima, pri čemu je konstatirao kako se ovaj motiv najčešće nalazi na stećcima kvalitetnije izrade, a uočavaju se dvije vrste lova – ceremonijalni i svakodnevni.

Segment natpisa na stećcima zastupljen je u pet izlaganja koji tretiraju zasebne tematske okvire unutar ove problematike. Lejla Nakaš je pažnju skrenula na Pismo natpisa stećaka pri čemu je konstantovano ortografsko slaganje epitafa sa pismom u ostalim izvorima. U ovom izlaganju iznijeti su i pojašnjeni karakteristični elementi pisma natpisa kao što je pojava jusova, pisanje u okviru dvolinijskog sistema, odnosno težnje da se opanaša knjiška pismenost, te pojava ukrašavanja slova kvadratom ili krugom. Koautorsko izlaganje Amire Turbić – Hadžagić i Bernesa Aljukića pod naslovom Staroslavenizmi i starobosnizmi bosansko-humskih natpisa od 12. do 15. stoljeća nosi poruku kako natpisi svjedoče najizravniju emanaciju narodnog stvaralačkog duha, te su uočene tri faze razvoja sa jezičkog aspekta od XIII – XVI stoljeća. Aranđel Smiljanić sa izlaganjem naslovljenim Ispravke i dopune u datiranju tri natpisa na stećcima iz ranijih izdanja nastoji doprinijeti egzaktnijem datiranju natpisa sa stećaka trojice župana, Ozrena Kopijevića, Đurđa i Radana. Promatrajući nastanak ovih natpisa u izvjesnoj simbiozi sa ostalom izvornom podlogom autor nudi preciznije datiranje njihova nastanka, a samim tim i smrti trojice feudalaca. Obrađujući temu Neki aspekti „personalizacije stećaka“ Samra Terzić povlači paralele između stećaka i rimskih epigrafskih spomenika, te pažnju skreće na praksu podizanja spomenika i toponime sa stećaka. Epitafi su također i pod lupom Ivane Krešić u izlaganju Jezik i grafija natpisa sa stećaka iz neumske okolice. Jezička i grafijska analiza urađena na natpisima iz XIV – XVI stoljeća prikazuje odnos narodnog i crkvenoslavenskog jezika, te snažne veze pisma natpisa sa ranijom glagoljaškom tradicijom.

IMG_7982
image-2147

Arheološki kontekst stećaka, odnosno ukop pod stećcima sadržan je u izlaganjima Lidije Fekeže – Martinović i Midhata Dizdarevića. Uzimajući u obzir iskopavanja vršena posljednjih nekoliko godina Fekeža – Martinović u izlaganju Nova iskopavanja i nalazi srednjovjekovnih grobova u okolini Travnika i Kaknja pažnju je posvetila podacima i nalazima iz ovih nekropola. Istraživanja ove vrste su izuzetno rijetka na našim prostorima, te ovi nalazi predstavljaju iznimno važan doprinos funerarnoj praksi u srednjovjekovnoj Bosni. Referatom Pregled arheoloških istraživanja srednjovjekovnih porodičnih nekropola na prostoru današnje Bosne i Hercegovine Dizdarević je priložio prinos sublimiranju višedecenijskih istraživanja ove problematike, pri čemu se uočava neproporcionalan omjer historiografskog trenda i arheoloških aktivnosti. Pravce budućih istraživanja autor promatra kroz prizmu ubiciranja i sistematsko istraživanja ostalih porodičnih nekropola na ovom prostoru.

Prilozi proučavanju umjetnosti stećaka pružili su u svojim obraćanjima Gorčin Dizdar i Adis Fejzić. Dizdar je u izlaganju naslovljenom Nekoliko teza o umjetnosti stećaka promatrao stećke i armenske hačkare, odnosno parelele njihovih likovnih predodžbi postavljujući ih u istu ravan sa evropskim likovnim fondom srednjeg vijeka. U izlaganju Adisa Fejzića pod naslovom Umjetnost stećaka kao bezvremeni potencijal kamene skulpture dijagnosticiran je jedan novi pristup ovoj vrsti spomenika. Promatrajući stećak kao čvorište raznih skulpturnih formi u kojem je vječnost postala stil autor nastoji definirati parametre po kojim je stećak jednako historijski, ali i moderni fenomen.

Na kraju ovog sažetog prikaza plodonosnih dvodnevnih radnih aktivnosti potrebno je istaći kako je tokom cijelog skupa ulogu moderatora vršio Emir O. Filipović, te kako je održavanje ovog međunarodnog naučnog skupa potpomognuto sredstvima Ministarstva kulture i sporta kantona Sarajevo, te Grada Sarajeva.

[RFG_gallery id=’11’]

Check Also

Rimske terme u Laktašima

  U rimskom društvu postojalo je mesto na kome je i ženama i muškarcima podjednako …

One comment

  1. Dear colleagues,
    I would be very grateful for a working e-mail address of dr. Lidija Fekeža Martinović, if possible.
    Best regards
    Jiri Suchomel

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Powered by themekiller.com