Home / Autorski članci / Razgovor s prof. dr. sc. Mariom Šlausom

Razgovor s prof. dr. sc. Mariom Šlausom

http://www.marioslaus.com/
image-2774
http://www.marioslaus.com/

Prof. dr.sc. Mario Šlaus je trajno izabrani Znanstveni savjetnik i redoviti profesor u Antropološkom centru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti čiji je i upravitelj. Trenutno drži pet kolegija na sveučilištima u Zagrebu i Zadru koji su posvećeni bioarheologiji i forenzičkoj antropologiji. Vodio je ili sudjelovao kao znanstveni istraživač u realizaciji 10 znanstveno-istraživačkih projekata od kojih su 3 bili međunarodni projekti, jedan Kolaborativni projekt, i 6 projekata financiranih od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Na 5 projekata bio je Voditelj istraživanja ili koordinator. Prof. dr. sc. Mario Šlaus uveo je bioarheološka i forenzičko antropološka istraživanja u Hrvatsku znanost te značajno doprinio razvoju ovih disciplina na međunarodnoj razini.

Čitateljima Arheona je zasigurno poznat ako ne prema impresivnom životopisu onda iz popularne HRT-ove emisije ”Zapisano u kostima”, čija je popularnost i jedan od povoda intervjua kojeg čitate.

Emisija ”Zapisano u kostima” je između ostalog jako popularna među arheolozima i studentima arheologije, kako ste dobili ideju da pokrenete emisiju i koliko je bilo vremena da je realizirate?

Ideja je stalno prisutna, ja sam kao znanstvenik svjestan da moj rad financiraju porezni obveznici ove države i sukladno tome mislim da je fer da im pokažem na šta oni svoj novac troše. U tom kontekstu osjećam obavezu da promoviram svoju znanost bilo na javnim predavanjima, bilo po tome što ja držim pet kolegija na sveučilištima u Hrvatskoj i imam jako puno studenata, bilo tako da držim predavanja po muzejima itd. Prema tome ideja je stalno prisutna samo je naravno pitanje na koji način doprijeti do što većeg broja ljudi i očito je u tom kontekstu televizija najbolja. Budući da sam ja često bio na televiziji i često davao izjave, jednoga sam dana došao s prijedlogom da napravimo jednu znanstveno popularnu seriju. Ideja je prihvaćena te se krenulo u realizaciju tog projekta. Sama realizacija projekta se sastojala od toga da ja napišem pet epizoda, pet scenarija i onda da ih potom snimimo. A budući da sam ja prvi put u životu pisao scenarije, jer ja sam znanstvenik a ne scenarist, to je išlo začuđujuće dobro i ekipa je bila fantastična. Imali smo fantastičnu ekipu koju je predvodio gospodin Tomislav Mršić koji je naš režiser i njegov brat koji je montažer i njegov tata koji je snimatelj. To je jedna vrlo kvalitetna i profesionalna ekipa koja je to na vrhunski način prezentirala. Sam proces snimanja  je trajao negdje oko godinu dana, zbog toga što je bilo jako puno rupa u terminima jer smo zahtjevali posebnu kameru. To je trajalo, i montažu smo neko vrijeme čekali dok nismo dobili termin radi animacija koje su nam trebale i koje nismo upotrijebili dok nam se nisu svidjele pa je i montaža trajala godinu dana. Sam proces jako dugo traje.

Još su preostale dvije epizode do kraja serijala, planirate li možda novu sezonu emisije ”Zapisano u kostima”?

HRT jest zainteresiran za drugu sezonu, evo baš kada ste nazvali ja pokušavam srediti još jednu epizodu. Epizoda bi se radila o Uskocima. Sad ti Uskoci neće biti iz Senja nego su doselili tu na Žumberak da nas brane od Turaka.

Kako bi usavršili svoje znanje vi ste radili na savladavanju više znanosti, uključujući antropologiju, forenziku, medicinu itd. Koliko je bitno da se studentima arheologije na njihovim studijima danas približe srodne discipline otvaranjem novih kolegija i sl.?

To je danas toliko evidentno, toliko jasno. Jedna od stvari ako ste primjetili u ovoj seriji jest da ja stalno idem ljudima različitog profila, i to od arheologa do povjesničara, medicinara, do specifičnih struka kao što su analize stambenih izotopa itd. Nema nikakve sumnje da je danas znanost toliko isprepletena i toliko komplicirana. Prošla su vremena Schlimanna i Evansa. Danas je znanost toliko komplicirana da jedan čovjek sasvim sigurno ne može sve sam napraviti i zapravo moraš biti dio jedne složene ekipe koja je puna različitih stručnjaka. Tada se teoretski ima šanse da se uspije pokušati na nešto suvislo odgovoriti. Mora se imati vrlo širok diafazon različitih znanja, ja ga imam, ali nije bilo antropologije kada sam ja studirao pa sam ja najprije zapravo bio na medicini pa onda na arheologiji. Ali recimo nije vam dosta samo arheologija i medicina zapravo se ispostavilo da je strahovito važan dio mog posla statistika. Ja sam morao postati jako jako dobar statističar. Ja znam jako puno o statistici, jer bilo sve što imate morate na neki način kvantificirati ako hoćete dokaziti da je to nešto bitno ili značajno. Način na koji kvantificirate te podatke je kroz statistiku, tako da recimo veliki dio mog posla odlazi na matematičke i statističke analize a gdje je onda još medicina, a gdje je arheologija, antropologija i sl. tako da morate imati vrlo specifična znanja. Tako je nužno potrebno da naši studenti dobiju što je moguće širu naobrazbu iz različitih i srodnih područja.

Koliko je važna ta suradnja arheologa sa stručnjacima srodnih disciplina?

To se podrazumijeva, ja mogu puno što napraviti ovdje u Zagrebu, ali recimo ta analiza stambenih izotopa koja nam daje jako pouzdane informacije o tome što su ljudi jeli je nešto što jednostavno u Hrvatskoj ne možete napraviti. Prema tome mi smo morali ići u Cambridge i tamo smo radili te analize. Ja imam prijatelje koji se bave vrlo specifičnim DNK analizama. To nisu obične DNK analize, neke DNK analize jasno možemo napraviti tu, mi imamo izvrsne stručnjake poput Damira Marijanovića, Dragana Primorca, imamo cijelu ekipu izvrsnih DNK stručnjaka. Međutim, kada kažemo DNK analize to vam je kao da kažemo medicina, to je danas toliko veliko i jedan široki pojam da jasno neke specifične stvari morate raditi negdje drugdje. Hoću reći da danas u našoj struci vi morate znati i neke stvari iz genetike i neke stvari iz tehnologije i izrade različitih predmeta, i neke stvari iz antropologije i neke stvari o statistici, pa prema tome morate surađivati s drugim stručnjacima.

Možete li usporediti stupanj razvoja forenzičke antropologije i bioarheologije u Hrvatskoj i u zapadnim zemljama?

Ja ću vam reći iskreno, ja sam jako ponosan na stupanj razvoja forenzičke znanosti i bioarheologije u Hrvatskoj i reći ću vam zašto. Ja sam dobio stipendiju u Smithsonianu 1991. Smithsonian je najjača ustanova na svijetu za te vrste analize. Ja sam tamo došao, znao sam jako malo, oni su mene primili i educirali i ja sam im vječno na tome zahvalan. Zatim sam se vratio natrag u Hrvatsku i manje više ostatak tog vremena pa do danas provodim oponašajući ono što sam vidio u Smithsonianu, pokušavajući to razviti u Hrvatskoj. I ja sam to dobro uspio, rezultat je sada da mi imamo izvanredan antropološki centar u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti koji, iako ne može biti par Smithsonianu jer Smithsonian dobiva ogromne količine novca i Smithsonian je jedna ipak vrhunska i prestižna ustanova, ali ipak na čudan način mi smo čak ispred Smithsoniana. Naime Amerikanci imaju taj NAGPRA zakon (Native American Graves Protection and Repatriation Act) i NAGPRA zakon ih obavezuje da oni kosti prastanovnika amerike, različitih indijanaca, vrate natrag tim plemenima. Ta plemena ne žele da se te kosti analiziraju jer smatraju da je to protiv njihovih religijskih uvjerenja i po tom zakonu oni njima moraju vratiti taj materijal da ga pokopaju a ne da se analiziraju. Rezultat toga je da studenti u Americi nemaju na čemu raditi, ne mogu na čemu diplomirati, magistrirati ni doktorirati, a mi imamo vrlo veliku, ekstezivnu zbirku tu u Hrvatskoj Akademiji znanosti i umjetnosti. Radi se o preko 10 000 kostura, i tako se desi na svoj način paradoksalna situacija da djeca iz Amerike, iz Smithsoniana, ali i sa brojnih drugih Sveučilišta dolaze kod mene, tu u HAZU raditi svoje magisterije, doktorate ili diplomske radove. To je nešto što mene čini izuzetno ponosnim, da oni rade naš materijal, analiziraju naše kosti, doprinose razvoju Hrvatske arheologije, povijesti i antropologije. Ovo je očito dokaz da smo mi po znanosti ekvivalent najjačih znanstvenih ustanova na svijetu.

I za kraj možete li reći našim čitateljima nešto i o drugim projektima na kojim trenutno radite?

Ja radim u HAZU, upravitelj sam antropološkog centra i mi imamo dosta razgranatu znanstvenu suradnju s brojnim drugim znanstvenim institucijama u svijetu. Nedavno smo dobili projekt od Hrvatske zaklade za znanosti, pokušavamo analizirati utjecaj ratovanja na zdravlje. I mi smo uključeni u to ratovanje, radi se o jednom velikom projektu, i sada se između ostaloga bavimo tim analizama. Imamo tu analize vrlo velikog broja arheoloških nalazišta, stalno dolazi materijal, moramo ga analizirati i stalno gledamo što se dešavalo u različitim djelovima Hrvatske tijekom različitih razdoblja.

The following two tabs change content below.
mag. arheologije i engleskog jezika i književnosti

Latest posts by Vedrana Tutiš (see all)

Check Also

Muzeji Južne Europe (EMYA)

  Nagrada Europski muzej godine, koju od 1977. godine dodjeljuje Vijeće Europe, vrednuje uspjehe europskih …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Powered by themekiller.com